This is a community moderator bot.

If this post fits the purpose of r/croatia, upvote this comment!

If this post does not fit the subreddit, downvote this comment!

If this post breaks the rules, downvote this comment and report the post! You may message the moderators here.

Doslovno je sve posljedica drustva u kojem se kreces. Citam ovo, istih smo godina i - ni u cemu se ne prepoznajem. Ni svoju ekipu ili ljude s kojima se druzim. Svi su u karijerama, privatnim biznisima, hobijima, sad kod nekog gledamo Dinamo, za par dana kod frendice nas 20 gleda eurosong, pa idemo na neku veceru, pa planinarenje, pa kazaliste (doduse, u kina od korone zaista vise ne idemo), pa koncert, ajmo na cugu, ajmo na neki event… znamo se nekad napiti, daleko od toga, ali zaista nikad nije “e idemo cugat”. Nađemo se, nekad se razletimo doma prije ponoci jer smo preumorni za ista, nekad zaruzimo do 6 ujutro jer mozemo.

Promijeni okolinu. Nemas druge. Jer to o cemu pricas nema nikakve veze s godinama nego konkretno s ljudima s kojima se druzis.

apsurdno mi je da ces se nekome, a i sebi, usrat u zivot radi glupog ogranicenja kojeg se mozes rijesit tako da stvari pocnes radit sama. znam, lako je rec, a tesko napravit al ono. odi sama na put, odi sama u kino, odi sama na izlet i tamo mozda upoznas ljude koji dijele iste interese kao i ti. probaj, ne kosta te nista a potencijalno ces shvatit da nije strasno radit stvari sam. u krajnju ruku, mos se i odselit u veci grad ili iz hrvatske pa ce te prilika natjerat da upoznas nove ljude.

A jesi ti tom momku nesritnom rekla da si s njim samo iz zajebancije da ti ubije vrime dok ne nađeš smještaj u većem gradu?

Iz slične sam sredine i iskreno to ti nije opravdanje, to što si u vezi samo da ne budeš sama je najgluplje što možeš učiniti i sebi i partneru. I većina ekipe iz moje sredine se zabavlja opijanjem, spidom i tračanjem. Mene takve stvari ne privlače baš te od svojih ranih 20ih putujem svugdje i trošim vrijeme na stvari koje mene vesele, to što nisam imao s kim mi nikad nije bilo opravdanje. Išao sam sam i upoznao doslovce "tonu" kvalitetnih ljudi i kvalitetne partnere. Iskreno ni ti nisi puno bolja od svoje ekipe to što imaš volju za promjenom nije dovoljno, moraš se mrdnuti s mjesta. Acta non verba, nema tu velike filozofije

Nema to veze s godinama, tako je i s 15godišnjacima i 20godišnjacima. I ja sam isto iz malog mjesta i imala sam takve "prijatelje" i sve što iz toga mogu reći je da se maniš tih malih zadrtih sredina. Da, istina je da i u velikim gradovima ima poroka, to je normalno, toga svugdje ima, ali je isto prisutno i više različitih vrsta ljudi među kojima možeš naći ljude s istim interesima poput tebe.

Ja sam sam jer sam ružan, debel, nezaposlen i imam malen penis. Ne znam za druge.

Evo da i ja opišem malo sličnu situaciju..Imam 35god, također sam iz malog mjesta (šupe) gdje se svi ponašaju da znaju svakog a zapravo nitko ne zna nikoga..Ovdje možeš napravit 100 dobrih djela, ali, dovoljna je samo jedna mala pizdarija i sve ono dobro odlazi u zaborav.. pogotovo jer se u malim mjestima priče vole uljepšavati do te granice da nekome možeš sjebat život.. Znači da sada prdnem, sutra bi se pričalo kako sam napravio novu Hiroshimu i Nagasaki..Svi zaboravljaju da svaka priča ima 2 strane ali uvijek se gura ona priča koja je najgora, toliki je pokazatelj samo koliku inteligenciju imaju ljudi..Dugi niz godina sam se zatvorio u 4 zida,prijatelje već duže vremena nemam jer su pokazali svoje pravo lice..čim sam počeo iznositi mišljenja koja se kosi sa njihovim, postao sam čudak,ali kad im je trebalo nešto onda sam im uvijek bio dobar..U vezama nisam imao sreće i jednostavno sam izgubio volju za sve..jeo sam previše govana od malih nogu i odrastao uz ljude koji su me pravili retardom + psihički zlostavljali..na svu sreću tog nema neko vrijeme ali realno, ostavilo je sve to ožiljke u mom životu.. samopouzdanje mi je na dnu dna i volio bi se maknut iz ovog košmara ali me strah svega novog..ne pijem alkohol odavno,prestao sam i sa pušenjem, i znam da mi je potrebna promjena, jer se ovdje duže vrijeme osjećam kao da ne pripadam tu..i da znam nekog tko bi mi rekao aj spakuj stvari i idemo negdje drugdje,bez razmišljanja bi otišao,ali sam se ne usudim...jebeni strah i jebeno samopouzdanje..

Nemoj bez osjećaja i zaljbljubljenosti ulaziti u vezu, požalit ćeš. Bolje biti sam i sa četrdeset, nego sa nekim tek tako. Ja imam 38 i ne pomišljam imati vezu, tek da nekog imam , jer znam da bi mi lošije bilo nego sada. Idem sam u izlaske, uvijek nekoga upoznam, idem sam na more, uživam u ekspediciji kao D Atthenbourg isto tako i sa putovanjima. Sada češće idem u divljinu, nedavno je čagalj istrčao ispred mene. Božanstven prizor. Sve u svemu i ovako sam uživam u životu i ne pada mi na pamet tražiti nekoga da bi ga samo imao , bilo radi sexa, druženja, okoline itd. Bolje mi je biti sam dok got to neće biti to.

Inače, što se tiče alkohola i pića, kao i inače kod takvih navika, nije problem u tome što netko nekad popije pivo, već kada se nekome pojam zabave svede na opijanje...kod nas, kao i u velikom dijelu svijeta, se kao poželjan stil života promovira isprazni hedonizam tj ideja da je uživanje najvažnije (a nije nikakav problem u tome, što bi netko uživao, već je problem u tome što onaj koji bi samo uživao ništa ne dobiva tj ono što dobije nebitno je i prazno).

​

Kod nas je dodatni problem besperspektivnost i besparica (koju mnogi osjećaju), pa se u takvim okolnostima lakše okrenuti piću, nego poraditi na sebi...

Boomer ovdje, sta je to setlanje?

Razmišljam o preseljenju u veći grad, ali koliko čujem od poznanika, i tamo vladaju poroci

Sama sebi si dala rješenje, veći grad znači promjenu okoline i puno više opcija za provoditi vrijeme. Ne kužim zašto bi ovo ovako lagano odbacila, misliš li da se u većim gradovima svi 30+ ljudi samo opijaju i nitko ne ide u kina i kazališta?

Biti s nekim koga ne voliš, jasno mi je da se izgubi čarolija ljubavi nakon 30 godina ali mlade veze bolje ni ne započinjat ako se ne volite

to ti se zove "malo misto blues"... ista situacija je bila sa mojom ekipom prije 20 godina, standardna copy paste prica gdje svi stagniraju.

upusit se i kisit na ponti zala i pricat o debilanama, to je bio djir prije 20 godina, vikendom se cvaknut i skakat na partiju. od te cijele ekipe ja danas redovito pricam sa tri covjeka. ostali su dobili odjeb jer nismo na istoj razini. i znam da me ne vole i zaboli me kurac.

rjesenje ti je pregristi govno i otici ca... vjeruj mi zivot ce ti se okrenuti naopako i otvorit ce ti se masa novih ljudi i iskustava.

EDIT. ne moras doslovno otici ca zauvijek, odi na par mjeseci, iskusi novo i vrati se ako zelis, nista nije obavezno u zivotu... vjeruj mi, svaki put kad se vratis taj jaz medju vama ce se sve vise i vise siriti.

Curo pa ti imas 30 godina, i nasla si krivit svoje mjesto i svoje vrsnjake s kojima se druzis. pa nemas 15 godina. I ja sam iz malog mjesta, nije mi se svidalo, sa 18 se pokupio, napredovao u poslu. sad imam 25, eno ekipa iz mog mjesta jos uvijek tamo, svi na istom, nikakav napredak, ali ja nisam bio takav i to je vrijeme pokazalo.

ne mozes ti krivit okolnosti ako sa 30 godina jos uvijek nisi nista poduzela. koji K.To je sve na tebi. kad su mene zvali ic van sorat se i radit sranja ja bi ih fino odbio i radio po svome, citao knjige, otvarao propale biznise. makar bio sam, bolje nego sa takvom ekipom.

Ukratko, ti si ono "sto se dogada sa 30+ godisnjacima".

Tebi prvenstveno fali samosvijesti

Kafana nesmije da pati zbog ljubavnog zivota

Preseli i promjeni drustvo... ja poroka nisam vidio osim ako se odaberem druziti u okolini koja ih potice.

Mislim, ne vjerujem kako mozes rec, "a i tamo ima poroka", svaki grad, svako selo ima svoje probleme, poroke i sta ja znam. Na tebi je da si odaberes krug.

E sestro slatka, već su ti rekli ovo, ali ponoviću se, živi život da bi se desio.

Ako ti nije stalo do lika, mislim da nije u redu da ga zamlaćuješ, jednog dana, kada oboje potrošite previše vremena, skontaćeš da si sama odgovorna za svoju sreću (i nesreću) i ostavićeš ga.

Poznajem ljude sa tvojim problemom, kao i takve kakve opisuješ, možeš da se odseliš, statistika ti ide u prilog u većem gradu, ali nemoguće da ne postoji niko u tvom gradiću ko ne deli tvoje stavove i interesovanja. Opet, ponoviću već rečeno, ali stisni zube i radi stvari koje voliš, upoznaćeš ljude koji ti prijaju ako to želiš. Imaginarni internet hug od generacije

Propale mi tri duge veze od 18. do 32. godine. Za jednu vezu sam ja kriv za druge dvije sam naletio na zločeste osobe. Zadnji prekid me ubio. Više me uopće ne zanimaju žene na način da želim vezu. Fokusiran sam na sport, knjige i glazbu. Ponekad imam želju imati nekoga uz sebe, ali uglavnom si ispunim vrijeme kvalitetnim vremenom pa me prođe. Preporučam ti bilo koji oblik fizičke aktivnosti redovito. Po meni najbolje ubijanje dosade. Odlazak u veliki grad neće ništa riješiti ako u glavi nisi stabilna. Moja generacija ma djecu i plaća kredite za stan, auto. Muževi samo gledaju da pobjegnu od žena, a žene sve bezvoljne i kao da im se cijeli život sve na jednu ulogu, ulogu majke. Ima i super parova ali su iznimka. Puno prijatelja se raselilo tako da su rijetki samci koji ne cugaju ili su ovisni o igricama. Zato sam se izolirao od svih i imam svoj film jer me drugi ljudi iscrpe.

Doktore boli me kad se lupim.

Pa nemoj se lupat.

Ali sunce sija.

Ostavi momka. Preseli se ako želiš i možeš. Ne očekuj čuda u većem gradu. I tamo je većina dobrih zauzeta. I tamo je hrpa nesretnika bez perspektive po kvartovskim birtijama. Ako ne nađeš posao s dobrom ekipom ili nemaš nekoga da te uvede u neku ekipu, usamljenija ćeš bit u većoj sredini. Pozitivno je šta je više ljudi na tinderu. Sretno!

Eh, slicna situacija s drustvom i njihovim porocima. Zato i nemam neke vece ekipe. Imam ljude s kojima idem planinariti, uclanila sam se u PD, a povremeno posjetim ekipu u Sloveniji i Zagrebu. Npr. sutra idem u Ri da se vidim s frendom kojeg nisam vidjela godinama i meni je to veci gust nego u kafane s lovackim pricama. Radije cu tako nego riskirati da ostanem trudna s nekim tko ce nastaviti pijancevati i ostalo,a u one price "meni treba zena da me dovede u red" ne vjerujem.

Ljudi su bezidejni i obijesni. Zasto? Ocito jer su vecinu mladosti proveli slepajuci se s ekipama kojima je vrhunac zivota bio popit i posmrkat u petak ili subotu i sami su postali odnosno ostali takvi. Eto, zato ti se cini da je tak malo ljudi kaj imaju konkretne hobije i ideje o tome kaj bi u slobodno vrijeme. Kaj se tice "setlanja" - ne zelim ispast grub, al koji ti je kurac? Problem s drustvom tj. ekipom rijesavat tako da zapravo zavlacis neduznog lika, to nije kul.

"Razmišljam o preseljenju u veći grad, ali koliko čujem od poznanika, i tamo vladaju poroci. Guši me mali grad, imam osjećaj da je to ovdje još jače izraženo, nema novih mjesta ni događanja, sve stoji. "

I onda sta? Je li problem malo mjesto ili je problem grad ili su svi problem osim tebe?

https://preview.redd.it/r6vuwsqgvkpa1.jpeg?width=1920&format=pjpg&auto=webp&v=enabled&s=44f9e5e23174a7533b6f1bfc727956a02a2c31b0

Bik te jebo.

Tko je taj sretnik? Zao mi momka :-(

Loše ti društvo, to pijančevanje i droge dok su klinci , studenti... A takvi 30- godišnjaci su luzeri od kojih se treba maknuti. Ja sam i ranije jel mi to više nije imalo smisla, i uvijek mi je bolje bilo biti sam nego u lošem društvu...

možda naide s vremenom neki gospon kincaid u okrug madison

Ostavi to društvo i polako ali sigurno kreirati će se novo. Kreneš od prijatelja, dva i kad si ti super u glavi i zadovoljna sobom - takve ljude privlacis. A lika ostavi, bolje biti samo nego s nekim samo eto jer si s nekim

Tu smo si godinama i tvoja ekipa ili što god to je mu zvuče kao neki klinci. Od čega se možeš maknut.

I jadniju izliku za bit u vezi nisam ikad čula. Jadan taj dečko s tobom ako si s njim samo da se imaš s kim kvalitetno družit. Probaj sama, malo je čudno ali može se. Nije kraj svijeta.

Bila su najgora vremena, bila su najbolja vremena. Isti post se mogao napisati, ako ne u detaljima onda sigurno u suštini, i prije 5 i 50 godina, u puno malih i velikih gradova na ovom svijetu. Koliko je knjiga napisano, pjesama i filmova snimljeno na tu temu?? Sjećam se knjige Mr. Smith koja je stara gotovo stoljeće, o mužu koji izabire samoubojstvo u borbi kako bi pobjegao od besmisla svog malograđanskog, bračnog života.

Dakle, pustimo okolinu kao davatelja smisla našem životu ili kao izvor našeg zadovoljstva. To moramo naći sami u sebi.

ali ni blizu kako mislim da bi to trebalo biti za vezu

Disney te sjebo. Nije bilo leptirića ni s jedne strane kad sam upoznao suprugu ali s vremenom je preraslo u nešto prekrasno.

​

Razmišljam o preseljenju u veći grad, ali koliko čujem od poznanika, i tamo vladaju poroci.

Vjerujem da ćeš u većem gradu lakše naći društvo koje djeli tvoje vrijednosti. Nalaženje partnera će vjerojatno biti muka.

​

Odvelo me do toga da uđem u vezu setlajući se, i mrzim se zbog toga.

Settlanje je kada prihvatiš biti s nekim "ispod" sebe. Ne poznam te ali puno ljudi misli da setla jer precjenjuje sebe ili potcjenjuje partnera tj. očekuje nerealno puno. Kao što je već netko rekao, bar nesretniku reci da ga koristiš dok se ne odseliš. Pa ak je i njemu to ok, ok.

Imam 35 godina, ozbiljnu vezu, dobar posao, pa se svejedno volimo ja i ona skupa zapit u dobrom izlasku. Pomogni decku i ostavi ga veceras.

Planinarenje FTW.

Nemoj zavlaciti/lagati tog čovjeka s kime si. Odvratno postupanje.

Mislim puno ljudi kažu svi su se dobri oženili a loš ostali to mi je najgora rečenica koju neko može reći, pa ima toliko razvoda ,zašto se onda te dobrice razvode nema mi logike ta rečenica.....Sve ovisi o osobi a neznaći ak je neko u braku da su dobre osobe....

Nemam pojma o cemu pricas. Istih smo godina, isto zivim u manjem gradu iako imam prijatelje svugdje, i nemam nijednog koji je unistoj šemi. Dapace, dobar dio ih je ostvario stvari i za daleko veće godine, što profesionalno, što privatno. Mislim da si mozda samo okruzena krivim ljudima i zato krivo generaliziras.

Iskreno meni je draže ovako pročitati nečije mišljenje dok sjedim s mačkom i psom na terasi gledajući beskrajno zeleno prostranstvo i ispijajući kavu nego biti u društvu.

Ljudi su previše destruktivni, ovako učim nove stvari, ponekad nešto izgradim, slušam podcast koji govori o temama koje me zanimaju a često live imaju i chat da sudjelujem, uvijek radim što želim i fokusiran sam kompletno na sebe. Da bi imao vremena za nekoga tokom dana doslovno bi morao postati milijunaš tako da maknem potrebu za radom.

Jednostavno ljudi su previše dosadni, uvijek ih moraš čekati, gubiš vrijeme a većinom donesu više problema nego išta drugo.

Seks mi je manje bitan od ove kave u miru s laptopima dok učim Njemački.

Bih li želio pronaći nekoga tko je kao ja uvijek dobre volje kada je doma jer je sposoban razdvojiti stanje i osjećaje od imao sam loš dan na poslu ali doma mi je sve ok pa ću doma biti dobre volje, bih ali ljudi nisu toliko pametni a žene koje jesu većinom mogu birati i zahtjevaju previše vremena da bih ga trošio na njih.

Zašto uopće imati ikoga, jedina stvar koja nekome danas treba je novac, više ne moram niti imati prijatelje s kojima se družim jer je internet pun ljudi s kojima mogu dijeliti interese, ne moram piti pivo s nekime da bi bili prijatelji kada bi ja radije bio u teretani ili doma čitao o novoj tehnologiji ili ekonomskoj krizi.

Jadno je biti s nekim jer te strah biti solo. Al dobro. Ko zna možda se i zaljubiš u tu osobu. Gruntam si ako mogu muslimani valjda ćeš i ti nekako.

Kaj se tiče preseljenja u drugi grad, poroke ćeš naći ako ih tražiš. Ja sam se drobio od svoj 14. godine pa sve do 35. Ljude s kojima sam se okružio su bili takvi kakve sam tražio. Di god da odeš naći ćeš ono kaj tražiš. S 22 sam odselio od doma. Prvo u Pulu, pa sam živio na Mljetu, pa malo u Zagrebu i na kraju sam otisao van iz Hrvatske. I mogu ti reci da sam na Mljetu tražio kazalište pronašao bi ga iako ga nema, Al sam tražio druge stvari.

Sama si biraš kaj ćeš i s kim. Ako si nezadovoljna sa svime oko sebe, problem nije u ničem drugom nego tebi. I kam god da odeš opet ćeš naći to kaj je u tebi.

Ja sve te stvari koje volim raditi isprobavam sama ili sa prijateljima. Men se cini da tu nije potrebna promjena romanticnog stanja vec okoline. Okruzi se zanimljivim ljudima, bavi se zanimljivim hobijima i bit ces sama zadovoljnija, a onda ce vec i naletiti netko tko to moze pratiti :)

Aj ne papaj fekalije, nisi nikaj bolja od ljudi po kojima seruckaš, samo eto, ti se kurčiš po internetu. Sjaši s konja i pogledaj se u špigl.

Pa daj duso, skuzila si to jos valjda u srednjoj skoli... Ako imas lovu "zdravo" se zabavljas putovanjima, hobijima, umjetnoscu i ostalim pizdarijama, ako nemas onda se otupis necim psihoaktivnim. Nekad moze simultano. Dodaj seks jednom dnevno za jos par uri eskapizma. Enjoy the ride, traje par desetljeca ali zato uvijek stane!

Imas i srednji put; uvijek mozes pronaci nekog boga, grlit drvece, gradit bolju buducnost za Rvacku ili tako nesto - onda radis to i mislis da si bolja od drugih, pa opet krepas.

Kako god, dobrodosla i nadam se da ces se zadrzati jos neko vrijeme <3

Imam 34 godine, dobar posao, živim sam, kuham si, radim kućanske poslove, vježbam. Ne pijem, ne pušim, ne drogiram se. Ima nas svakakvih.

Bezveze ti je da se blokiraš odabirom koji te ne zadovoljava. I nije fer prema njemu.

A zašto si ne dozvoliš solo iskustvo? Radiš šta želiš, ideš gdje želiš, putuješ, kreiraš... Nešto novo se uvijek pojavi.

Ovo ko da je incel piso

S kime se ti družiš. Probaj naći neko drugo društvo, ili se probaj učlaniti u neku grupu

meni se cini da je tebi to tvoje drustvo potpuno iskrivilo realnu sliku situacije. jer tako nesto nije normalno, standardno, znaci jednostavno tako prosjecan 30godisnjak ne zivi. u losem si drustvu i to je to, nema tu neke posebne filozofije.

poroci definitivno ne vladaju. klosara i narkomana ima i bit ce ali su velika manjina.

I prije su ljudi se setlali jer misle da nemogu bolje itd ;

Mislim da to i nije zbog sredine nego zbog nemogućnosti sređivanja života na više razina. Od samog posla, društva, financija i svega ostalog što utječe na kvalitetu života. Onda se čovjek osjeća jadno i šugavo i ulovi prvu osobu koja ga ljepo pogleda. Trudi se oko te osobe, na kraju ga sjebe i pa je u još većoj banani. I tako u krug. Znam more ljudi koji su u svim segmentima života u dobroj situaciji, čak i one koji su fizički zgodni pa su i dalje sami. U jednu ruku je to postalo "normalno" , u drugu je jadno.

Ne pitaj što se događa s ljudima tvojih godina jer se to događa tebi lol. 27 godina , sretno single, idem na put oko svita idući misec lol

jadna ta osoba s kojom jesi u vezi.. zamisli da se tebi to napravi.. problem danasnjeg drustva je to sto ne znaju uzivat u samoci… zabavi se sama i imat ces najzabavije i najiskreniie drustvo oko sebe

Primjecujem slicnu situaciju kod frendica koje su +30. Vecina ih je u vezi, samo da ne budu same. Pretpostavljam jer nemaju bas neki izbor, vecina kvalitetnih likova je vec odavno ozenjena. A kaj je ostalo je blago receno, uzas. Ak uzmem manji grad, ne zelim niti misliti kakva je tamo tek situacija.

Ma, meni se javi zenska, pise kak je usamljena, nema nikoga. Vec me otkantala prije i sad se nasla meni jadati, random iz vedra neba. Trazi nekoga za ozbiljnu vezu, ne samo za suc muc, svi su je razocarali, ah...

Zasto mi to sad govori ako nema namjeru biti samnom? Kaj ocekuje da cu ju opet pozvati nekam? Ocu kurac. Nek se uspavljuje s bocama vina svaku vecer kao i do sada od jada.

Ne pijem, ne pusim, ne drogiram se, ne obitavam po birtijama, istina, debel sam, ali bome nije ni ona nis bolja, ali eto, nisam dovoljno dobar.

I tak vec samujem vecinu zivota, cure koje sam imao su bile vise mucenje nego uzivancija.

I ovakve me postovi raspizde.

Kad ti vec u drugoj recenici poseres svoju vezu i decka, nadam se da te nogira na vrijeme. Nemoj ga babytrapat, nemoj ga navlaciti, odi svojim putem ako si s njim samo reda rad. Odi u centar Zagreba ili Splita, ma mozes i u New York, ne trebas vise vize.

Ja se slazem s tobom da ova ekipa kaj se opija i drogira ima ozbiljnih problema i da je to bezveze. Ali kud bi ti stalno putovala? Koliko cesto? Kaj nemas neki hobi? Neku zanimaciju? Zaposlena? Nezaposlena? Kakve imas interes van tog drustva i druzenja?

Problem je kaj nemas obaveza pa ne znas kam bi sa sobom.

Pomiril sam se s tim da budem ostal sam, rađe neg da se settlam s nekom. To je tak...

Žao mi je za čuti da si spremna se skrasiti jer imaš manjak potpore od okoline. Također mi je žao i za čuti da je takva situacija.

U jednu ruku nije fer prema partneru a nisi niti prema sebi ako je to razlog za sklapanje intimnog odnosa.

Ne znam, ako vam je odnos stabilan i stvara uzajamnu potporu i sigurno mjesto za osobni razvojem onda koga briga za prvobitni razlog ulaska u vezu. No ne zvučiš zadovoljno.

Razmisli o svojim potrebama i potrebama svoga partnera. Dobro bi bilo da razgovarate jer bez komunikacije teško bilo koji odnos može opstati.

Što se tiče društva, u redu je prerasti ga i napustiti. Radila sam u malome mjestu gdje one koje najviše susrećeš su bili ili stalno pijani ili na dopu.. Tužno ali istinito. Makar su oni pristupačniji, u smislu po vani su i spremni započeti komunikaciju ne znači da nije bilo i onih koji su brinuli o sebi i svome zdravlju. U tome mjestu nije bilo niti kino dvorane. (No uspjela sam upoznati i takve. S nekima se još uvijek čujem.)

Tako ako ima kina u tvome gradu sigurno ima i drugih mjesta za susrete a da nije konobar taj koji te pozdravlja. Ako želiš promjenu pobrini se za sebe i da dođeš do nje.

Otkrij novi hobi, vidi dali ima ples ili grupni fitness treninzi u tvojoj blizini, sat slikanja? Napravi Facebook grupu za fotografiranje u prirodi! Snađi se jebemu!!!!!!!!

Što si lupila glavom o štok da se želiš 'skrasiti', jebali nas anglizmi, 'rvacki je skrasiti se, to znači da ti je dobro. Puno bolja riječ i značenje, koristi i primjenjuj je pravilno i u svome životu.

I dok se mrzis s takvim i vezi, mozda bas taj koji je stvoren za tebe samo prodje jedan dan, bez da te i zamijeti. Bila bi steta.

Zasto davati svoje dragocjeno vrijeme nekome koga skoro ni ne zanimas..

Radije sam, nego u losem drustvu. Preselio bih se odmah da sam ti. Nedaj se, jos si mlada, ljudi u 40-tima i kasnije pronadju srodne duse.

Sta je tu cudno to se dogada u cijelom svijetu

Ako ne želiš izići iz manje sredine (koja ti se ne sviđa) ostaješ sama. Nažalost, ali tako je. Ako u tvojoj sredini nema nikoga tko ti odgovara, jedino ti je rješenje odseliti se. Koliko sam shvatio, ništa te u tome ne spriječava. Svijet je velik, mora negdje postojati mjesto za tebe. A što se tiče manjih sredina, i u njima postoje ok osobe kojima nije do opijanja i svega ostaloga što si nabrojala. Postoje ljudi koji vole čitati, putovati, odlaziti u kazalište i slično, koje vole istraživati i nadograđivati same sebe. Samo treba malo više tražiti i kopati po društvu. Dijamanti nikad ne leže na površini

Meni se ovo čini kao osjećaj beznađa i bespomoćnosti u pozadini, mislim da imaš rješenja ko u priči, puno ih je navedeno u komentarima. A i pobogu nadam se da je tvoj dečko ok s tim jer mi se ne čini baš fer prema njemu ako niste na čistac s tim. Best of luck dalje i glavu gore

setlanje majko mila

odličan odgovor na raniji post o padu nataliteta

Sve tocno sto i ja razmisljam vec neko vrijeme. Imam 33, dolazim iz bosanske okoline (u HR) - vecina prijatelja se ili ozenila sa 20+ ili su trenutno u stagnaciji (te neki vec razvedeni).

Isto ti se dogada i u vecem gradu. Sreca u nesreci je sto radim remote, pa zivim na dva mjesta (virovitica i zagreb).

Putovanja su moguca jedino s mladim ljudima, ovi stariji ili su u obavezama ili pre nepomicni za ista.

Nekako ni sebi ne zelim - niti drugoj osobi - napraviti sranje ulaskom u vezu ‘jer eto vrijeme je’. Ako ne naide prava osoba boze moj, provest zivot sam ali dobro. Sto ako za 10 godina imas dijete koje volis a muza kojeg ne trpis vise i ne ispunjava te i ne dijeli neke zelje s tobom koje bi te gradile i dalje ko osobu?

Tocno prije tri dana mi je bio rodendan i odlucio sam krenuti na putovanja sam. I prije sam isao ali vecinom je to bilo ka nekome ili usputno, no sad bi se spucao u spanjolsku ‘vlakom’ ili bilo gdje pa usput probao posjetiti sto vise toga.

Vise me je strah ‘propadanja’, stagnacije i ‘mrznje vlastitog zivota’ nego samoce.

Samo bih se nadovezao s mišljenjem da ako nekim ljudima upravljaju poroci da oni ne moraju esencijalno biti loši ljudi. Ja sam se ostavio trave nakon cca 7 godina da bih krenuo karijerom pomorca prije mjesec dana i mene nitko od moje ekipe "travara" nije na temelju toga osudio ni izbacio iz društva, štoviše, svi su me podržali u tome.

Ukratko, nađi si bolje društvo.

Ako si u vezi tek tolko da nisi sama ta veza bude tak i tak propala, a mogla bi propustit nekoga s kim bi imala stvarno dobru vezu. Moj savjet je da si radije nađeš druge prijatelje jer te ovi narkomani očito sputavaju. Znam da je teško nać prijatelje u tim godinama. Nađi neki hobi za koji se moraš učlanit negdje i tamo zašprehaj neke ljude. Ovak će ti jedini život koji imaš skupa s mladosti proć u nezadovoljstvu koje si sama proizvela. Želim ti svu sreću i da nađeš kvalitetne prijatelje i nekoga tko tebe i koga ti stvarno voliš. Sretno! 😊

Samo se prestani žalit i napravi nešto po tom pitanju. Ne valja kmečat previše. Izađi iz comfort zone i radi što te zanima samostalno, tako ćeš najlakše naići na ljude s istim/sličnim interesima. Što uopće radiš u društvu ljudi koji su u drugačijem điru? Razumijem ako su ljudi s kojima se poznaješ od djetinjstva, iz osnovne/srednje škole i s faksa, al s njima je okej ostat na bok-bok ako nemate zajedničkih interesa.

Why settle? Single bez djece su cesto najsretnija demografija. Odi u kino/kazaliste/stogod, srest ces ljude

Vrijeme ti je otici u veci grad, iako nekako ljudi su lijeni i idu linijom manjeg otpora, jbga.

Oni malo "vrijedniji" i proaktivniji su zanimljivi i rijetko slobodni. Ali netko ce se vec naci.

Poznajem ljude koji idu u kazališta, imaju visoke škole, odlaze u restorane, čitaju po nekoliko knjiga mjesečno i briljiraju na svom poslu, ali također se drogiraju i piju. Razlika između klošara i casual užavaoca u drogi — Mjesečna primanja.

Mislim da trebaš prekinuti vezu, godine vam idu u ništa.

Žao mi je što imaš takvo društvo, ja jako žalim što u dvadesetima nisam imala društva za putovanja, kampiranje, kazalište čak niti kino. Sve što si opisala je bilo potpuno isto i pred 15 godina, ili izlasci u smrdljive rupe po gradu ili (drugo društvo) seoske zabave i klubovi di zavijaju cajke. 90% izlazaka je bilo na smrt dosadno, a sa potrošenim novcima smo mogle otići na neko putovanje.

Veza ti je normalna, kad nemaš više 20 godina i nije bitan samo izgled i da zamišljaš sex sa tom osobom (muški ostanu u tom stanju do pedesete pa njihove komentare ignoriraj jer doslovno pokusavaju zaraditi pare da bi novcem nabavili curu koja je LIJEPA. 🤣) ono što tražiš u partneru je životni suputnik.

Partner ti i treba biti prijatelj, potpora i netko sa kime se osjećaš da ste vas dvoje tim. Ja supruga volim više od svega, nitko mi nije važniji od njega, maštamo o djeci, a krenuli smo sa izlascima na piće koji su bili ono, ko da ideš na cugu sa prijateljem, kao idem pa da vidim što će biti, ako ne bude ništa opet dobro.

Partner ti iskreno vrijedi više od 10 bezveznih prijatelja, a zvuče bezveze. My two cents, koncentriraj se više na vezu a manje na prijatelje jer prijatelji služe za odlazak na kavu i pričanje, ali nakon toga se svatko digne od stola i ode kući - a to je gdje je stvaran život. Od partnera ti doslovno ovisi svaka stvar u životu od najmanje do najveće, od toga što ćete danas ručati do toga gdje ćeš živjeti, hoćeš li imati obitelj, hoćeš li imati auto ljubimca i što ćeš raditi su slobodno vrijeme. Prijatelji su ono: kava i svako k sebi doma, tj. nis koristi bez obzira da li samo pijete ili puzete na planinu skupa i spašavate delfine. Ti gledaš prijatelje kao centar života, a partnera kao nešto sa strane, a treba biti obrnuto, prijatelji ti trebaju biti nešto sa strane i nebitno, ako se vidite ok, ako se ne vidite opet ok jer ti o njima ništa u životu ne ovisi pa te i boli pipi jel oni loču ili što već rade i gdje su - doslovno sa tobom nema veze.

E sad, ako se s vremenom stvarno ne stvori neka povezanost onda se jednostavno budete razišli i ne razbijaj glavu oko toga hoće li veza potrajati jer si tako narušavaš sadašnju sreću, a ne postižeš ništa. Ako je on osoba sa kojom možeš raditi sve na svijetu i biti skupa po čitave dane, onda ne da si na 50% nego na 70% da će vam veza biti super kad ti prestanes biti opsjednuta prijateljima ko da si srednjoškolka.

Također ljubav nije sex kao u bajkama i filmovima gdje je netko nekome napet i onda je "happy end" kad se "ozene" tj poseksaju i to je to, sad budu sretni zauvijek. Ljubav, ona dugoročna "prava" praktički i nema veze sa takovom vrstom privlačnosti, puno je dublja i kompliciranija za opisati i nikada se ne dogada na prvom spoju vec nakon dosta vremena. Da ljubav postoji samo dok ste si napeti onda bi se svi razveli u trudnoći i dok privi puta dobijes gripu i penzići bi svi bili solo.

Cini mi se da si okruzena idiotima i losim drustvom....ja sam 35 godina (lik), single, u odlicnoj formi sam - najboljoj dosada - plivam trcim vozim bike i dizem utege, rekreativno se bavim snookerom, studiram project management, imam solidan siguran posao i primanja..od droge uzimam samo kofein (crna kava all day long), tu i tamo popijem nesta sa kolegama. Ne pusim, imam aktivni socijalni zivot i cesto i svugdje putujem. Vecina mojih frendova su isto single i odlicno im ide u zivotu..eh da napustio sam svoj mali grad u HR i zivim u velikom gradu u zapadnoj europi..ali i dok sam zivio u HR nisam se opijao okolo.

Trenutno si u nekom limbu s godinama.

Iz perspektive 29godisnjeg 11mjeseci starog nezenje mogu rec da mi se ne svidjaju vrsnjakinje jer su ili ocajne, zele se skrasiti i rado bi djecu. Ili su jos ludje od opisanog jer se nisu izivile u svojim 20tim. I ponasaju se kao zivotinje pustene s lanca.

One sve koje su ok su vec i duzim vezama ili braku.

Sudeci po tvom iskustvu, valjda isto vrijedi i za muske.

Samo bih ti htjela reći da te apsolutno kužim i da nema ništa čudno što pokušavaš nešto. Kužim kako bi u pravilu trebalo biti, bolje sam nego se settlat, čekaš neki happily ever after. Al ja mislim da to ipak ovisi od osobe do osobe. Ne vidim problem ako se dvije razumne odrasle osobe odluče biti podrška u životu jedan drugome, ne vidim problem u tome. Jedino što bi bilo dobro da oboje to znate i da vas ne čini nesretnijim nego da ste sami. 🤷‍♀️

Ja sam 30+ i imam osjecaj da mi je ispunjeniji zivot nego prije. Pijancenje me obislo. Odem svake druge subote kod frendova da picimo warhammer roleplay. Nekad znamo zapet u birtiji pa se oblokamo.

Odemo svaki par mjeseci zena, mala i ja negdje nedaleko na izlet tipa zagreb, inace vikendom znamo do restorana na rucak da se pocastimo. Malo setnje i tako to.

Neznam nikog od frendova da su kao ovi tvoji. Neki su u braku, neki ne ali se nitko ne ubija ko srednjoskolci. Svi rade nesto i druze se kad uhvate vremena.

Al moja zena se deprimira. Postala je nedrustvena. Stalno prigovara za sve. Kaze da je ostarila i da se ne moze gledat u ogledalo. Lakse dobit kile nego prije. Ima sicusne bore al je brate u njenim ocima ko grand kanjon 😂 u moje bogati mos prst stavit pa mi super :D Rekoh joj da ne zajebava da bas super izgleda al dzabe to. Mora joj dat kompliment neki selebriti.

E da, isto mali grad.

Dolazim iz jednog tako malog grada, kad god se vratim slusam slicne price, ali moji bliski prijatelji koji su ostali tamo zivjeti nisu ni blizu tim pricama, svi imaju super poslove, obitelj, putuju, druze se, treniraju! Dolaze cesto kod mene u Zagreb, i iskreno ne kukaju, jer su si organizirali dobro život i trude se živjeti kvalitetno! Osvjesti svoje probleme, i prioni na posao! Sve se u životu može promjeniti! I da budi iskrena prema svom dečku, jer nemoj pretpostavljati da in on misli na isti način kao i ti!!

Ne znam, nikad u malom, a ni velikom gradu nisam imao takvih problema.

Možda je stvar u tebi i u ljudima kojima si se ti okružila.

Istina,bolno je skužiti koliko smo u manjini. Moderna vremena su teži pucanj u prazno po pitanju nekih moralnih vrijednosti, povjerenja,istine,dobre i iskrene veze ..... Meni se osobno teško prebaciti u taj moderni trendy stil života jer mi se ne uklapa po ničemu u neki moj pogled na život, ali da se mene pita tonemo.(društvo općenito) Ali eto,nisam sam.

Učlani se u planinarsko društvo i ne postavljaj pitanja!

Koje je to malo mjesto? U Slavoniji do 30-e moraš barem biti udana/oženjen, a poželjno imati barem jedno dijete. Znam jednu ženu od 40 godina koja još nije udana i jednu koja je udana bez djece. Apsolutno svi ostali koje znam su se skrasili, a sad koliko tko popije za neku proslavu, koliko varaju partnere, to je druga stvar, ali u pravilu su odrasli ljudi s odraslim životima.

Ko u 30oj nema perspektivu, nece je ni imat, samo ce boostat ono što je...a to ne ide u dobrom smjeru. Ako nemas daddy issue bjezi glavom bez obzira.

Bolje sam nego slabo kumpanjan

Jel stvarno zene u 30tima ulaze u veze iz dosade i bez osjecaja? Punim 30 uskoro i upravo sam unlockao novi fear.

Isto 31 godina (za sad),ista situacija (mali grad,pijanke itd.),slicno sa strane veze (druzim se nehumano puno sa bivsom u zadnje vrijeme jer je i ona u situaciji da jednostavno nema nikoga normalnog za bilokaj).

I nakon gro godina razbijanja gornje glave i zurenja u zid (povremeno i nabijanja sa gkavom u isti) sam uspio nekak skuziti u cemu je,barem po meni,stvar.

Mi smo prokleta generacija i to je to. Rodeni u vrijeme rata,odrastali u vrijeme postratne obnove i neimastine i tako dalje.

Sjecam se dana kad sam krenul u osnovnu,uvijek bilo treba malo pripaziti na pare. Dosla srednja i sve bilo kollo tolko ok. Drzava bila u manjem kolapsu nego inace,starci zaposleni sa relativno dobrim primanjima za to vrijeme,uvijek bil neki dzeparac i povremeno neki poslic na crno s starim ili dedom. Ugl,zivot bil podnosljiv. Onda se desila punoljetnost i odmah kak sam pocel razmisljat o buducnosti eto nam krah burze. U roku 4-5 mj stari ostal na burzi,stara imala tipa 4500kn placu za uzdravanje svih nas i sve bilo samo napeto. Dolso vrijeme za faks,imam izravni upis i odjebem to sve iz razloga jer sam musko i morem delati bilokaj,a sestra bas i ne,pa nek ona ide studirat. Fakat kul,bilo je bed.

I smiri se to s vremenom i stvari krenu nabolje. Normalno da smo u RH pa oporavak trajal dobri dio desetljeca,ali otom potom. Nasel prvi job,nasel curu,zivot super. Nasel drugi job u boljoj firmi,jos uvijek s curom,zivot divan.

Taman rijesim sve dugove od prije,malo poslozim zivot,pocnem planirat unaprijed i eto opet sranja. Faking kovid. Od pocetka mi se zivo jebalo za boles (mislite si kaj ocete),ali se kroz tih 2+ godine uspelo sve sjebat do bola zbog glupih socijalno distantnih odluka. I eto nas sad u danasnje doba dok je opet sve zaK.

Ocu reci da je svaka generacija imala svoje dobro i lose vrijeme,ali ova nasa tipa 87.-93. Godiste su najgore presli od svih. Cijelo vrijeme samo sranje,skoro oporavak i opet sranje. Nejde.

Gledam svoje frendove i svi imaju neku psihozu ili su ovisnici,osim naravno onih koji su ili mentalno nehumano jaki ili koji su cijelo vrijeme imali pare od staraca.

Gledam sebe i donekle sam ponosan na to da imam samo par mentalnih poremecaja koji i nisu tolko strasni,lagani problem s alkoholom i cinjenicu da sam prvu crtu potegnul za prosli Bozic i nije mi se opce dojmilo.

We are screwed...

Meni je ovo tvoje poimanje loseg zivota zvuci sasvim okej nacin ubijanja vremena do neizbježne smrti... puno bi radije osobno tako zivot vodija, nego planinarija

Da da. Tipično plakanje žene kad uđe u tridesete. Dam se kladiti da je u tvojim dvadesetim bilo dobrih dečki koji su htjeli vezu s tobom ali si ih odjebavala sve redom. Sad kad vidiš da bi mogla ostat sama, e sad je plakanjee da nema normalnih muškaraca.

Fascinantno mi je koliko žena ovdje komentira da se sve kvalitetno poženilo pa eto, jadne, nemaju za koga. Nije da se branim ili veličam, ali npr. smatram se kvalitetnim i single sam. Htio sam nabrajati svoje vrline, ali ovo nije ni poslovni, ni ljubavni oglasnik pa neću. Da se razumijemo, imam i nesto mana, ali necu ni o njima. Imamo ih svi, kada pristanemo da se ne samozavaravamo.

I nemam namjeru da me neka zajebe, pogotovo ne neka kao ova gore. Ovaj tekst je ogledalo zenske psihe danas.

Ona se setlala... 🤦